Dana 1. veljače 2022. održan je online seminar o integraciji radnika migranata . Online seminar održan je putem Zoom platforme, a predavači su bili razni stručnjaci iz Praga, Ženeve, Manchesetera, Slovenije i Osla.

Tema je vrlo aktualna u cijeloj Europi budući da je prisutna tendencija pomanjkanja radne snage, a time i povećanog opsega angažiranja radnika migranata, posebice od 2016. godine. Navedeni trend prisutan je u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, posebice u sektoru građevinarstva, metalnoj industriji, platformskoj industriji, turizmu i ugostiteljstvu, ali i u javnom zdravstvu (tzv. high skill migranstki radnici).

Svi koji dolazimo iz sektora turizma svjesni smo da ne možemo odraditi sezonu bez sezonskih radnika, a to su jednim dijelom radnici migranti. U sektoru turizma zbog izražene sezonalnosti najkraće se zadržavaju. U ostalim sektorima zadržavanje radnika migranata je duže. Često je ovaj istočnoeuropski prostor samo privremena stanica zadržavanja migrantskih radnika na putu ka zapadnoj i sjevernoj Europi koje također traže i zapošljavaju migrantske radnike, ali gdje su materijalna prava i po nekoliko puta veća.

U Europi su zastupljena dva modela odobravanja radnih dozvola migranstkim radnicima – sustav kvota  i sustav ispitivanja tržišta rada. Sustav kvota krući je sustav, dok je sustav ispitivanja tržišta rada nekakvo srednje rješenje, iako je u oba sistema zastupljena poprilična birokratiziranost, što otežava, a ponekad gotovo da i čini nemogućim zapošljavanje migrantskih radnika.

U Hrvatskoj je sustav kvota donošenjem novog Zakona o strancima promijenjen  na sustav ispitivanja tržišta rada. Zapošljavanje migrantskih radnika je ciklično i privremeno, tako da je teško u ovom trenutku govoriti o pravoj integraciji migranstkih radnika. U Republici Hrvatskoj je najveća zastupljenost migrantskih radnika u građevnoj industriji, dok u turizmu i ugostiteljstvu još i nije tolika, ali činjenica jest da je u porastu. U segmentu zaštite prava migranstkih radnika vrlo je važan socijalni dijalog kako bi se tim radnicima osigurala ista radna prava kao i ostalim radnicima, a izbjegao dumping cijene rada, pretjerane eksploatacije, kako bi se dogovorili izuzeci od ispitivanja tržišta rada ovisno o potrebama lokalnog tržišta. Bilježi se rast građanske stratifikacije migrantskih radnika uslijed diverzifikacije pravnog pristupa, tako da su migrantski radnici  ovisni  o poslodavcu (ponajviše zbog viznih zahtjeva), a prisutna je i pojava migrantskih radnika koji obično rade u „skrivenim“ i eksploatirajućim  nišama tržišta rada. Potrebno je uključiti i stranu migrantskih radnika u dogovore. Postoji tendencija vraćanja migrantskih radnika koji nerijetko  s vremenom dovedu i svoje obitelji, a s druge strane i poslodavci imaju interes zadržati takve radnike s obzirom na uloženo u te iste radnike. Bitna je podrška i države kroz dobro odmjereno zakonodavstvo, tijela koja sudjeluju u administrativnim poslovima, ali i inspekcije rada. U susjednoj Sloveniji migrantskih radnika ima oko 20 % od ukupnog broja radnika, a od tih 20 %, samo 2 % je iz EU-a, dok je preostalih 18 % iz tzv. trećih zemalja. Generalno gledano na razini EU-a izražen je trend rasta broja migrantski radnika , većim dijelom iz drugih zemalja izvan EU-a.

Zaključno, izražen je stav da bi trebalo stvoriti fond putem kojega bi se financirali tzv. „info punktovi“ i „job training centres“ koji bi bili servis migranstkim radnicima, a koji bi pružali edukaciju jezika, radničkih prava, edukacija za konkretno zanimanje, zaštite i dr. potrebe migrantskih radnika. Potrebno je na razini Europe povećati državne potpore s ciljem jačanja socijalnog dijaloga, kao i „staviti na dnevni red“ integraciju migrantskih radnika, evaluirati regulaciju teme migrantskih radnika i njihove socijalne sigurnosti, razviti strategiju za integraciju na tržište rada, poduprijeti integraciju kao sredstvo kontra socijalnog dumpinga i nepoštene tržišne utakmice, ali i podupirati istraživanje ove tematike.

Iskustvo Slovenije s osnivanjem „info pointa“ za migrantske radnike je vrlo pozitivno. Rezultat njihova osnivanja jest da su migrantski radnici postali svjesni svojih prava, da su proširili svoja znanja u traženju novih poslovnih prilika, a ljudi angažirani na projektu „info pointa“ stekli su znanja o integraciji migrantskih radnika i status poštovanja u političkoj sferi.  U Sloveniji imaju razvijen i program integracije ljudi s međunarodnom zaštitom na slovensko tržite rada, kao i program podrške za „ranjive“ skupine potencijalnih radnika (osobe s međunarodnom zaštitom, radnici iz trećih zemalja s manje od godine dana iskustva, dugoročno nezaposleni). Glavni ciljevi takvih programa su socijalna i poslovna integracija uz pomoć mentora, karijernog savjetnika, poboljšanje komunikacijskih vještina, kreiranje socijalnih i poslovnih povezanosti, povećavanje kompetitivnih vještina značajnih za tržište rada te ulazak spremnih na tržište rada. Trajanje takvih edukacija traje šest mjeseci i košta cca 1.200,00 € po radniku. Slična praksa postoji i u susjednoj nam Italiji i Španjolskoj gdje se pokušava uspostaviti suradnja među sindikatima kako bi se kontrolirali potencijalni nejednaki uvjeti rada i kršenja radnih prava u zemljama kamo se upućuju talijanski radnici na način da se talijanske migrantske radnike prije odlaska uključi u sindikat te da se uspostavi suradnja s tamošnjim sindikatima. Ti migrantski uredi, centri inkorporirani su u urede lokalnih konfederalnih sindikata te su poduprti  od strane države. Spomenuti migrantski uredi prva su instanca migrantskih radnika po pitanju posla i dr. socijalnih potreba (stanovanje, dobivanje radnih dozvola i viza, obnove radnih dozvola, ponovnog obiteljskog ujedinjavanja, apliciranja za azil i medijacije sa lokalnim vlastima i policijom), migrantskih radnika članova sindikata i radnika koji nisu članovi.

Roberto Erman