LOREDANA GLUHAK, REGIONALNA POVJERENICA SAMOSTALNIH SINDIKATA UGOSTITELJSTVA I TURIZMA, O PROBLEMIMA U ŠPICI SEZONE: Cijena mora biti bitna, no bilo bi mudro da se zna kome se prodaje i da se zaštiti djelatnost i radna mjesta, a ne da se sve pretvori u prodaju nekretnina

Štrajk u hotelu Marina Selce najeksponiraniji je slučaj u posljednje vrijeme kad je riječ o egzistencijalnim problemima radnika u turizmu. No, Marina nije usamljeni slučaj. Prije nešto više od mjesec dana proglašen je stečaj u Resortu u Novom Vinodolskom. Priča o crikveničkom Jadranu koji je u stečaj otišao uoči prošle sezone omeđena je neizvjesnošću. Još je nekoliko žarišta na području Primorsko-goranske županije koji bi se mogli ocijeniti problematičnima kad je riječ o pravima radnika. Upravo su ti problemi bili motiv da porazgovaramo s regionalnom povjerenicom Samostalnih sindikata ugostiteljstva i turizma Loredanom Gluhak.

Prvo pitanje odnosilo se na problem u hotelu Marina u Selcu. 
    – U hotelu Marina se dogodilo da su radnici postali taoci cijele tvrtke Izgradnja iz Ogulina koja je po izjavama vlasnika Ivana Klokočkog nezakonito blokirana od porezne uprave u Karlovcu. Klokočki smatra da mu je nanesena velika nepravda, no nepravdu trpe i radnici koji šest mjeseci nisu dobili plaću. To je najteži slučaj u nekoj turističkoj tvrtki u Hrvatskoj kad je riječ o neisplati plaća. Nedopustivo je da se tako dugo radi bez plaće jer dovodimo radnike u nepovoljnu situaciju u slučaju stečaja. Samo tri plaće radnika su zaštićene u slučaju stečaja. Želim vjerovati da će biti mudrosti i pameti i da će se radnicima isplatiti plaće. To je hotel koji radi cijelu godinu, prema našim podacima dobro je popunjen, ima dobre cijene i po nama može opstati na tržištu da nema tereta tvrtke u čijem je hotel sastavu. 

U susjedstvu je i hotel Selce koji ima svoje probleme.
   – I tamo imamo kontinuirane probleme s neredovitom isplatom plaća, smanjenjem plaća, a prema našim saznanjima i neredovitom uplatom doprinosa i poreza. Vlasnik je stranac, a hotel dosta dobro posluje.

Promišljeno u stečaj

Prije Marine u žarištu je bio Resort u Novom Vinodolskom u kojem je proglašen stečaj.
    – Zabrinuta sam za sudbinu radnika. Vjerojatno će se krajem sezone odlučiti što s Resortom i što s radnicima koji nisu zaposleni u tvrtki koja je otišla u stečaj. Radi se o prekrasnom objektu koji je dobro popunjen. Bilo bi jednostavnije da su radnici u tvrtki koja je u stečaju, kao što je bio slučaj u Jadranu. Bez obzira hoće li sadašnja garnitura voditi Resort ili netko drugi ne bi se smjelo dopustiti da stečaj koji je pokrenut zaustavi djelatnost. Očekujem da će se zaštititi i radnike. 

Jadran je nakon toliko godina na početku puta. Stečaj je proglašen prije godinu dana.
    – U Jadranu je stotinjak radnika zaposleno tijekom cijele godine. U sezoni se na posao vratio i najveći broj radnika koji je ostao bez posla. Imam informacije da su dosta dobro popunjeni. Bilo bi dobro da se stečaj što brže završi, da se nađe vlasnik koji će ozbiljno investirati. Za ovu sezonu se napravilo jako puno, ali još uvijek nedovoljno s obzirom na potencijale Jadrana odnosno njegovih objekata. Bitno je da djelatnost nije stala, no u budućnosti će biti nužno podići kvalitetu usluge, a to neće biti moguće dok je tvrtka u stečaju. Što je Lenac za Rijeku to je Jadran za Crikvenicu. Stečaj treba vrlo promišljeno voditi. Jadranu se treba dogoditi kvalitetna privatizacija. Imamo dosta suprotnih primjera. Došlo je do privatizacije, a hoteli su zatvoreni. Jadran je tvrtka na koju nitko ne bi smio biti indiferentan, ima puno objekata na vrijednim lokacijama, trebat će mudrosti pri prodaji. Ne smijemo imati novo Haludovo u Crikvenici.

Kad zaokružimo priču, vrlo je teško naći kvalitetnog investitora koji će se ozbiljno baviti poslom.
    – Cijena mora biti bitna, no bilo bi mudro da se prilikom prodaje ili privatizacije zna kome se prodaje i da se maksimalno zaštiti djelatnost i radna mjesta, a ne da se sve pretvori u prodaju nekretnina po najvišoj cijeni. Tada se pojavljuju kupci koji mogu špekulativno kupovati. Ako se osim cijene ne gleda ništa više, dugoročno to mogu biti loše odluke jer se na najboljim lokacijama pojave ljudi koji ne žele, neće ili ne znaju raditi u turizmu.

Opatija cjelogodišnja destinacija

Žarište problema je očito locirano u crikveničko-vinodolskoj rivijeri. Što je s Opatijom?
    – U Opatiji se nije dogodila privatizacija i status radnika je ostao zaštićen, što mi je drago jer su normalnije živjeli i radili od svojih kolega u nekim drugim mjestima. Sad se dogodila privatizacija, nisam mjerodavna da li je zakonita ili nije. Mogu vjerovati da je. No, ono što me kao građanku Opatije ne veseli je da nisam vidjela niti jednu investiciju. Rekli su da neće investirati s obzirom na recesiju, što je njihovo pravo, no nisam vidjela nikakvog drugog kvalitetnijeg pomaka. Nije dobro za Opatiju što se zimi zatvaraju hoteli. Opatija je bila poznata destinacija zimskog turizma i mislim da građani Opatije očekuju da će novi vlasnik imati u svom planu viziju i namjeru da se hoteli u Opatiji prilagode cjelogodišnjem radu. Zabrinuta sam izjavama vlasnika o velikim gubicima na ime minus sati, što može upućivati da će se time dokazivati da postoji višak radnika. Viška radnika i minus sata ne bi bilo da su hoteli otvoreni cijele godine. Ako je to politika, ako se Opatija pretvori u destinaciju koja će raditi samo ljeti onda sam definitivno nezadovoljna jer Opatija to ne zaslužuje. Zabrinuta sam i za radnike jer će se na taj način matematički dokazati da ih je previše. Mi kao sindikalisti na to nećemo pristati. U Istri se to dogodilo, ali Istra nema tradiciju poslovanja tijekom cijele godine.

Vienna International, LRH i Adriatic dobri primjeri

Postoji li primjer dobrih poslodavaca?
– Manji hoteli rade dosta dobro. Kao dobre poslodavce mogu spomenuti Viennu International koja drži hotele Opatiju, Bristol i Astoriju. Poštuju kolektivne ugovore. Ne mogu ništa reći niti za Liburniju, kolektivan ugovor je vrlo kvalitetan i željela bi da se u budućnosti odnos prema radnicima ne promijeni. Hotel Adriatic redovno isplaćuje plaću i ima kvalitetan ugovor.  

Problema ima još. Što je s Haludovom?
    – Posebna priča o destinaciji za koju mnogi gosti pitaju. To su problemi stari 12 godina. Tamo smo se morali svačime baviti, štrajkom smo smijenili prethodnu upravu. Sadašnje stanje nije dobro, vlasnici nisu investirali, dogodilo se rušenje i devastacija. Moja je želja da se s vlasnicima napokon razjasne razlozi zašto ne idu u investiciju. Tamo imamo problem s neredovitom isplatom plaća. Sada kasni jedna plaća.
    Nismo spomenuli Omišalj koji je otišao u stečaj, tvrtka je godinama imala problema s poslovanjem, radnici su pristajali na minimalnu plaću, godinama se nije uplaćivalo mirovinsko i zdravstveno. Neki put se pitate da li ste dobro radili što ste očito produžavali agoniju boreći se da tvrtka i radna mjesta opstanu. Kako će se u stečaju naplatiti doprinosi koji nisu plaćani? Tamo nema pomoći, prodavat će se nekretnine, koliko imam informaciju.
    U Primorsko-goranskoj županiji ja kao sindikalni povjerenik ne mogu biti zadovoljna jer direktnog rata i šteta nije bilo. Rat je daleko, a u poziciji smo da imamo tvrtke koje ne isplaćuju redovito plaće, tvrtke koje ne plaćaju redovno doprinose, tvrtke koje nisu digle objekte, tvrtke u stečaju.

Zašto Kvarner nije Istra?
    – Najveći dio objekata u Istri je kvalitetno privatiziran. Obnovljeni su objekti i radi se. Uglavnom smo imali kolektivne ugovore u tvrtkama i štitili radnike.

Nekonkurentni PDV

Nije ni čudo da mladi ne žele u turizam.
    – Ove godine se nešto promijenilo. U Opatiji je otvoren još jedan razred kuhara. Mislim da su i TV emisije promovirale to zanimanje. To je nešto što nam daje nadu da će se mladi vratiti turizmu. Opatija je nekad imala kvalitetan ugostiteljski kadar. Radnici su se konstantno educirali, o tome se vodilo računa u gradu koji je imao puno hotela. Naši kuhari su bili poznati, znalo se imenom i prezimenom tko je glavni kuhar u Ambasadoru ili Kvarneru. On je bio gospodin čovjek. Znalo se i tko je šef sale. Ti ljudi koji su radili s gostima su predstavljali objekte, živjeli s gostima. I to je ono po čemu smo bili poznati, po ljubaznosti i susretljivosti. No, zbog problema o kojima govorimo, zbog umanjenih plaća koje zaostaju za hrvatskim prosjekom, zbog stresova koje smo doživljavali, zbog činjenice da radnici rade sve više i više jer se sezonski radnici kasno zapošljavaju, nema više onog nečeg da dolaze na posao sa smiješkom i da se zadovoljstvo ljudi koji rade s ljudima prenosi.

Što će se događati s radnim mjestima u turizmu?
    – Turizam je djelatnost koja s PDV-om od 23 posto nema šanse opstati, tvrde hotelijeri. Niti jedna destinacija u okruženju nema ovako visok PDV na turističke usluge, na hranu u restoranima. Turističke tvrtke u najvećem dijelu posluju negativno, a iz toga proizlaze nevelike plaće. Ako nam je turizam bitna grana koja ima veliku perspektivu, omogućimo poslodavcima da lakše dišu, a time će biti bolje i radnicima.