Danas, 20. veljače, obilježava se kao Svjetski dan socijalne pravde, zahvaljujući odluci Opće skupštine Ujedinjenih naroda koja je 2007. godine jednoglasno zaključila da se društveni razvoj mora temeljiti na socijalnoj pravdi, solidarnosti i jednakosti. Nažalost, vrijeme u kojem živimo, a posebno uzroci koji su doveli do globalne ekonomske i socijalne krize, kao i odgovori koje su na nju ponudile političke elite, pokazuju da se svijet još uvijek nalazi vrlo daleko od situacije u kojoj bi socijalna pravda predstavljala istinski temelj nacionalnih i međunarodnih politika.
Ovom prilikom još jednom podsjećamo da je temeljni uzrok globalne krize, čije posljedice još uvijek osjećamo, bilo upravo izrazito povećanje društvenih nejednakosti koje je obilježilo protekla tri desetljeća, i koje su političke elite svojim odlukama izravno poticale. Iako se po izbijanju krize mnogo govorilo o potrebi suštinske promjene ekonomskih i socijalnih politika, kao odgovor na krizu dobili smo daljnje slabljenje socijalne države i sustava socijalne sigurnosti, kao i niz drugih mjera koje su njezine socijalne učinke samo pogoršale. Kao rezultat, danas se u Europskoj uniji 122 milijuna ljudi nalazi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a čak je 15 milijuna siromašnih među zaposlenima. Na globalnoj razini, 1% najbogatijih posjeduje 48% svjetskog bogatstva.
I u Hrvatskoj, unatoč brojnim riječima o socijalnoj pravdi koje slušamo u medijima, kao i rijetkim pojedinačnim mjerama koje nastoje olakšati položaj ugroženih skupina građana, cjelokupna ekonomska i socijalna politika još uvijek nije u službi aktivnog stvaranja pravednijeg društva, niti su mjere koje se provode u tome naročito uspješne i učinkovite.
Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, Savez samostalnih sindikata Hrvatske podsjeća kako Republika Hrvatska još uvijek nije ratificirala dva iznimno važna međunarodna dokumenta na području socijalnih prava: Revidiranu Europsku socijalnu povelju i Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Revidirana socijalna povelja važan je dokument za ostvarivanje danas posvuda ugroženih radničkih prava, dok Fakultativni protokol nastoji olakšati pristup ostvarivanju prava na adekvatno stanovanje, prehranu, vodu, zdravlje, socijalnu sigurnost i obrazovanje. Budući da je cilj oba dokumenta olakšati građanima pristup pravima koja se ionako nalaze u samim temeljima ustavnog poretka RH, smatramo da Hrvatska ne smije bježati od odgovornosti koje si je sama propisala, već štoviše aktivno raditi na njihovom oživotvorenju u praksi.
Stoga još jednom pozivamo Hrvatski sabor da pristupi ratifikaciji spomenutih dokumenata, a političke elite, kako u Hrvatskoj, tako i širom svijeta, da deklaracije Ujedinjenih naroda, oko kojih se jednoglasno slažu, zaista i počnu, znatno ozbiljnije nego do sada, ugrađivati u temelje ekonomskih i socijalnih politika koje provode.

Predsjednik SSSH:
Mladen Novosel