U medijima nas bombadiraju o otvorenom tržištu rada nakon što je Hrvatska ušla i postala punopravna članica Unije i o velikom odljevu mladih radnika/ica na sva ta tržišta. Zašto bi mladi bili generacija „SOR-ovaca“ ? Oni koji su mogli dali su petama vjetra i pronašli svoju budućnost u ostalim razvijenijim zemljama Unije, a neki su otišli i puno dalje. Za veće plaće, za dostojanstvenije uvjete rada, za veću sigurnost svog radnog mjesta.
U vrijeme kada je vidljiv izlazak iz krize, nezaposlenost je i dalje jedan od ključnih problema u Hrvatskoj. Prema svim statistikama i dalje smo pri vrhu po nezaposlenosti u Europi, a posebice kada je riječ o nezaposlenosti mladih i njihovom položaju na tržištu rada. Upravo zbog nedostatka osnovnih uvjeta za dostojanstven život, kao što je kvalitetno radno mjesto, sve više mladih nalazi se u situaciji da se ne može osamostaliti i svojim radom osigurati normalan život.
Treba naglasiti i da mladi ne čine homogenu skupinu te da nisu podjednako izloženi riziku nezaposlenosti. Veliku većinu nezaposlenih u Hrvatskoj čine osobe sa završenom strukovnom školom u trajanju do tri godine, zatim osobe sa završenom četverogodišnjom strukovnom školom ili gimnazijom te osobe sa završenom osnovnom školom. Prema posljednjim podacima Eurostata stopa nezaposlenosti najviša je među mladima s najnižim stupnjem obrazovanja (bez ili sa završenom osnovnom školom), nakon čega slijede mladi sa srednjim obrazovanjem te na kraju mladi s visokim obrazovanjem. Također, niz je istraživanja ustanovilo vezu između viših razina obrazovanja i viših stopa zapošljavanja – u pravilu mladi s visokim obrazovanjem imaju značajno više mogućnosti zapošljavanja te brže i lakše pronalaze prvi stabilni posao nakon izlaska iz obrazovnog sustava u usporedbi s mladima s nižim razinama obrazovanja.
Što je danas Hrvatska? Naša zemlja danas nije društvo u kojemu si mlada zaposlena osoba može priuštiti samostalan život. Hrvatska je društvo u kojemu je ulazak na tržište rada dugotrajan proces na koji se čeka i koji traje godinama, društvo koje još uvijek ne cijeni mlade više od minimalca, društvo u kojemu trebaju veze i politička podobnost kako bi osoba mogla ostvariti egzistenciju, dok su stručnosti i znanje sporedni. Nezaposlenost i nedostatak kvalitetnih radnih mjesta te besperspektivna budućnost uzrokovali su veliki porast iseljavanja iz Hrvatske u proteklih nekoliko godina.
Nedostatak kvalitetnih i smislenih politika koje bi stvorile zdravu okolinu i temelje za prosperitet tržišta rada mogao bi za posljedicu imati ne samo nezaposlenost pojedinca, već i promjenu demografske slike Hrvatske te ugroziti razvitak cjelokupnog hrvatskog društva.
Primjer nedostatka smislenosti politika najbolje se ogleda u mjeri aktivne politike zapošljavanja – Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), koja je, već je sada vidljivo, u potpunosti istisnula ostale oblike rada, a prvenstveno pripravništvo, te je postala jedina prilika mladima za ulazak na tržište rada. Osobe koje pristupe mjeri nemaju nikakva radna prava te dobivaju naknadu od 2.620 kn. To je mjera koja izravno utječe, kratkoročno i dugoročno, na smanjenje cijene rada te onemogućava ionako teško zapošljivim osobama pristup kvalitetnom radnom mjestu. To je mjera koja ne cijeni znanja i sposobnosti mladih osoba, dok ta ista znanja i sposobnosti cijene poslodavci u inozemstvu.
A pred sindikatima u Hrvatskoj su veliki izazovi prilagodbe današnjim potrebama zaposlenih i nezaposlenih i mijenjanja percepcije koje imaju u društvu. Društvo danas u sindikatima vidi smetnju i kočničara, što je apsolutno netočno. Sindikati su jedina radnička organizacija, jedini koji se bore za prava radnika i koji štite njihove interese!
Svatko od nas mora se aktivirati, volontirati i dati svoje vrijeme da organizacija krene naprijed i da imamo sindikate po mjeri radnika. Upravo su radnici – članovi sindikata oni koji drže sve alate u svojim rukama. „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu,“ poznata je izreka M. Gandhija koja nam može poslužiti kao nadahnuće i koja nas treba navesti da sami sebe preispitamo i razotkrijemo što kao članovi i radnici želimo i možemo.
Mi mladi moramo osvijestiti da uistinu vrijedimo više i da je na nama odgovornost  kako ćemo oblikovati društvo i zajednicu, ali u krajnjem slučaju i sindikate.
S obzirom kako radimo u ovom sektoru znam da će vam velikoj većini božićni i novogodišnji blagdani biti radni i većim djelom naporni zbog povećanog opsega poslova u hotelima i objektima u kojima radite. Ali ne posustajte, u novoj godini nas očekuje puno aktivnosti, kako na poboljšanju radnih uvjeta mladih radnika/ica, tako i na prepoznavanju mladih kao vrijednosti društva i okoline u kojoj radimo. Ali i na tome da se sami aktivno uključite u sindikalne aktivnosti na svim razinama.
Svima vama koji slavite želimo sretan Božić i još borbeniju Novu 2018. godinu, kako po gregorijanskom kalendaru, tako i kolegicama i kolegama koji Božić slave po julijanskom kalendaru.

Ivan Blažević
predsjednik Sekcije mladih STUH