Turbulentna su vremena, ne samo za radnike i sindikate, već za sve građane Hrvatske, pa i šire. U trenutku dok pišem ove redove Hrvatska još uvijek nema vladu i politička situacija je poprilično nejasna i kaotična. Europa se suočava s nikad većom izbjegličkom krizom za koju ne pronalazi odgovarajuće rješenje. Terorizam cvate i kao da niti u jednom kutku planete nitko više nije siguran. Okolnosti u kojima živimo stubokom se mijenjaju. Kamo dalje?
Sindikati traže svoje mjesto pod suncem. Radnička prava sve su ugroženija, kapitalizam je nemilosrdan i radnici su sve više roba, profit je jedino o čemu se vodi računa. Suradnja, odnosno socijalni dijalog s poslodavcima više nije na razini na kojoj je još nedavno bio – sve se teže pregovara i sve je teže sačuvati stečena prava radnika. Teško je bilo i pregovarati o novom Kolektivnom ugovoru ugostiteljstva i Dodatku I KUU. Ali ispregovarali smo najbolje moguće uvjete s obzirom na okolnosti i osigurali njegovu proširenu primjenu na sve poslodavce i radnike u djelatnosti ugostiteljstva i turizma.
Radnicima sindikat nikada više nije bio potreban nego što je to slučaj danas, a sindikati se nikada više nisu susretali s osipanjem članstva nego u današnje vrijeme.
Kvalitetno i pravodobno informiranje ključ je svega. Edukacija. Svjesni članovi i svjesni radnici. U vremenima kada se ponovno moramo boriti za osamsatno radno vrijeme, godišnje odmore, plaćene prekovremene sate, plaću dostojnu čovjeka…, za sve ono za što su radnici ginuli i prolijevali krv početkom prošloga stoljeća, a velika većina nas uzimala zdravo za gotovo, informiranost, svjesnost i znanje ključ su svega, pa i radničke snage i uspjeha. I zato je dužnost svakog od nas biti informiran, znati zašto smo članovi sindikata i širiti svijest o tome svima oko sebe. Kolegama s kojima radimo, prijateljima s kojima se družimo, djeci koju odgajamo, poznanicima koje susrećemo.  Zajedno smo jači, samo zajedno! U zajedništvu i aktivnim članovima sindikata leže radnička snaga i moć. Svi imamo iste interese  i oko njih trebamo izgrađivati zajedništvo i solidarnost. Ne dijelite se po nacionalnoj pripadnosti, vjerskim uvjerenjima i svjetonazoru, već se udružujte na zajedničkim radničkim interesima. Kapital ne poznaje granice i nema nacionalnost, isto bi trebalo vrijediti i za nas, radnike.
Borimo se zajednički da nam godina koja dolazi, kao i sve nakon nje, budu bolje, uspješnije, lagodnije i sretnije. Borimo se za više radnih mjesta i veće plaće. Borimo se zajednički za vlastito dostojanstvo.
Maja Mirt