Povodom nedavnog osnivanja Sekcije žena STUH-a za ovaj broj Galeba odlučili smo porazgovarati s njezinom predsjednicom, Ninom Vitas, ujedno i članicom Predsjedništva STUH-a. Vedra i razgovorljiva, kao i uvijek, Nina nije štedjela na riječima.

Galeb: Sekcija je osnovana nedavno, točnije 9. studenog prošle godine. Koliko članica brojite dosad?

Nina: Sekcija žena trenutno ima oko pedesetak evidentiranih članica. S obzirom na specifičnost naše djelatnosti većina hotela je u ovom dijelu godine još uvijek zatvorena zbog čega nam je otežan pristup  potencijalno novim članicama. Otvaranjem hotela očekujemo intenzivnije učlanjenje u Sekciju.

Galeb: Koji su ciljevi Sekcije, plan rada za ovo mandatno razdoblje?

Nina: Na našoj prvoj radnoj sjednici održanoj 12. prosinca prošle godine prihvaćen je Pravilnik o radu Sekcije, te Plan rada i ciljevi za tekuću godinu. Ciljeva ima puno i trebati će nam velik trud i angažman za njihovu realizaciju. Glavni ciljevi su rad na novom učlanjivanju žena u Sindikat i u Sekciju, regionalni ustroj Sekcije, edukacija žena,  definiranje standarda rada, pomirenje privatnih i poslovnih obaveza, ravnopravnost u svim aspektima života i rada, povećanje zastupljenosti žena kako bi omjer nas i muškaraca bio barem „pola – pola“ u svim tijelima i odborima STUH-a, borba za ljudska prava , organizacija i sudjelovanje u humanitarnim akcijama, promicanje pozitivnog imidža Sindikata, obilježavanje Dana žena…, ima toga puno. U ovoj godini naglasak smo stavile na učlanjivanje, regionalni ustroj Sekcije i edukaciju žena. Uspostavile smo neke kontakte s udrugama i pojedincima koji se bave edukacijom,  organizacijom seminara i radionica. Planiramo već u ožujku organizirati jednu takvu radionicu o mobbingu na radnom mjestu. Zbog svega navedenog vrlo je važno što prije ustrojiti Sekciju na regionalnom nivou, kao i na nivou podružnica. Tada ćemo imati svoju bazu i biti u mogućnosti na adekvatan način uključiti u rad Sekcije sve žene koje to žele i za sve zainteresirane organizirati edukacije i predavanja o temama koje su danas mnogim ženama vrlo bitne. Stoga smo i uveli internu evidenciju članica na način da svaka članica Sindikata koja je zainteresirana za aktivniji rad u Sekciji popuni posebnu pristupnicu za Sekciju žena. Sve zainteresirane mogu dobiti pristupnicu kod svojih regionalnih povjerenika i sindikalnih povjerenika. Moram odmah reći, a zbog mnogih upita koji nam se upućuju, ispunjavanje pristupnice Sekcije žena nije dodatno učlanjivanje, nema nikakve dodatne članarine, niti upisnine. Riječ je o evidentiranju aktivnih članica po regijama. Plan je na Koordinaciji regija obavezno dovesti predstavnicu Sekcije žena iz pojedine podružnice i na taj način uključiti više žena u rad Sindikata. Ta bi predstavnica u svojoj podružnici aktivirala žene i uključivala ih u edukacijske programe kao i u razne druge aktivnosti Sindikata i Sekcije. S obzirom da u Sekciji ima dosta mladih žena to nas izravno povezuje i s aktivnostima Sekcije mladih pa smo tako već imali jednu vrlo uspješnu radionicu organiziranu za I. i II. sindikalnu regiju. Predavanje i radionica održani su u Opatiji o temi učlanjivanje i komunikacija. Radionice će se održati i u drugim regijama gdje će Sekcija žena kroz učešće u istim dati svoj doprinos.  

Galeb: Za što ćete se zalagati kao Sekcija i na koji način?

Nina: Na neki sam način na ovo pitanje već odgovorila. U prvom redu želimo edukacijom osvijestiti žene i informirati ih o njihovim pravima: o pravu na rad u dostojanstvenim uvjetima, pravu na ravnopravnost pri zapošljavanju, pravu na plaću za obavljeni rad, pravu na jednakost u sudjelovanju u odlučivanju, pravu na privatni život. Kroz razne humanitarne akcije želimo pokazati da je solidarnost temelj na kojemu Sindikat počiva, te što znači pomoći drugima svojim radom i svojim djelima, donacijama ili samo lobiranjem. Poručit ćemo ženama da imaju pravo boriti se za sebe i za svoje mjesto u ovom, još uvijek muškom, svijetu.

Galeb: Jesu li sindikati dovoljno “emancipirani”?

Nina: Nisu. Još uvijek ima puno više kolega u svim segmentima sindikalnog rada i organiziranja. Nadam se da će se to u našem, ali i u ostalim sindikatima promijeniti i da će nas kolege podržati u našim nastojanjima da budemo ravnopravni partneri u zajedničkom radu. Znam da su nam ciljevi isti i znam da žene mogu puno pomoći da do njih lakše dođemo. Zajedno.

Galeb: S kojim se problemima žena najčešće susreće na svom radnom mjestu, govoreći o djelatnostima ugostiteljstva i turizma? Koji su najčešći općedruštveni problemi žena?

Nina: Nažalost susreću se s mnogim problemima. Već prilikom prijave za posao postavljaju im se diskriminirajuća pitanja kao, npr.: „Jeste li udati? Imate li djecu? Planirate li imati djecu?“ Odgovori često odlučuju hoće li dobiti posao ili ne, hoće li ga dobiti na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obzira na njihovu stručnosti, znanje i iskustvo. Uvjeti rada u djelatnosti ponegdje su strašni, počevši od samog radnog vremena koje često prelazi i deset sati dnevno, nerijetko bez dnevnog odmora , nemaju često ni adekvatnu radnu obuću i odjeću, čak niti adekvatna sredstva za rad, standardi rada često su nepoznati, a količina posla koji trebaju odraditi nerealna. Iz takve organizacije rada (bolje reći neorganizacije) česti su problem prekovremeni sati koje poslodavac stavlja pod sumnju i odbija ih priznati i platiti. Nažalost, u takvim je uvjetima mobbing stalni pratilac rada žena u našoj djelatnosti. Nemojmo zaboraviti da su žene često žrtve uznemiravanja na radnom mjestu po raznim osnovama. Stavlja ih se u podređen položaj u odnosu na njihove kolege i često neadekvatno plaća za isti posao. Upravo zbog svoje neinformiranosti, straha, pa čak i nesvjesnosti da su žrtve i da je riječ o kršenju njihovih prava, trpe nepravdu. Ne treba puno da se zaključi kako tada danak plaćaju svoji zdravljem, a kolateralne žrtve su i njihove obitelji. Što se općedruštvenih problema žena tiče, mislim da su u biti vrlo slični već navedenima. Za svoj položaj, posao, ili utjecaj teško se bore, neadekvatno su plaćene za posao koji obavljaju, rastrzane su između poslovnog i privatnog života, pritisnute osjećajem grižnje savjesti jer nešto nisu stigle ili su zaboravile na putu do posla ili kuće. Stvarno još nisam upoznala ženu koja dođe kući s posla, ručak je čeka, djeca su napisala domaće zadaće, stan je čist, rublje izglačano, a ona obuje papuče, uzme novine i sjedne na kauč.  Nažalost, mnoge žene misle da to tako jednostavno mora biti i da je to u redu. Upravo zato je edukacija tako jako bitna za poboljšanje položaja žene na radnom mjestu, ali i u društvu općenito.