Školski sastavak kojega je napisao četrnaestogodišnji Noa, dječak s aspergerovim sindromom, a koji u nekoliko rečenica dječjeg doživljaja onoga što je ostalo od nekadašnjeg bisera otoka Krka i Kvarnerske rivijere ukazuje na sav besmisao, tugu i odgovornost države koja je dozvolila da do ovakvog uništenja uopće dođe:

HOTEL HALUDOVO PALACE

Nekada je to bio najbolji hotel u čitavoj Hrvatskoj, dok je danas napušten i urušen.

Izgleda kao velika bijela palača koja je posivjela tijekom godina. Oko njega je obrasla šikara i makija. Jednom kada mu se približim vidim jedan ogroman napušten bazen. Nekoć je pružao mnoštvo zabave djeci, dok sad zjapi prazno.

Ulazna vrata su razbijena. Kad uđem unutra bude jako mračno i malo zastrašujuće. Kad mi se oči priviknu vidim ogromno predvorje. Krenem prema hodniku u kojem probiija svjetlost. Tu se nalaze hotelske sobe. Postanem malo tužan jer je sve napušteno.

Malo me razvesele odbačeni frižideri i mogući filteri koje bih mogao skinuti i dodati svojoj kolekciji. Kada mi zazvoni mobitel znam da moram poći. Još jednom napuštam hotel i on ostaje sam.

Noa