DRUGI SVESINDIKALNI SABOR: STANDARD HRVATSKIH GRAĐANA TREBAO BI BITI CILJ SVAKE POLITIČKE OPCIJE!!!

DRUGI SVESINDIKALNI SABOR: STANDARD HRVATSKIH GRAĐANA TREBAO BI BITI CILJ SVAKE POLITIČKE OPCIJE!!!

U kino dvorani Studentskog centra u Zagrebu okupilo se više od 1000 sindikalnih predstavnika više od pola milijuna hrvatskih radnika.

Zbog sve lošije gospodarske situacije u zemlji koja ponajviše pogađa one koji žive, odnosno nastoje živjeti od svoga rada, pet sindikalnih središnjica – Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica sindikata Hrvatske, Hrvatska udruga sindikata i Udruga radničkih sindikata Hrvatske održali su Drugi svesindikalni sabor dana 14. lipnja u Zagrebu.

Kino dvorana Studentskog centra bila je premala da primi više od tisuću sindikalista, članova najviših tijela sindikalnih središnjica i udruženih sindikata, pristiglih iz cijele Hrvatske kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo maćehinskim načinom na koji se Vlada RH prema njima odnosi te kako bi iskazali nikada veću i snažniju potrebu za zajedničkim nastupanjem svih hrvatskih sindikalista i njihovim objedinjavanjem u jednu jaku i brojnu zajedničku sindikalnu središnjicu.
Drugi svesindikalni sabor održavao se u svjetlu trenutnih aktivnosti prikupljanja potpisa građana Republike Hrvatske za zahtjev Hrvatskom saboru da u vezi predloženog zakonskog ograničenja produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima raspiše referendum.
Na Saboru je usvojeno sedam rezolucija: Rezolucija o kolektivnim ugovorima, Rezolucija o radnosocijalnom zakonodavstvu i socijalnoj politici, Rezolucija o društvenoj i gospodarskoj odgovornosti vlasti, Rezolucija o društvenoj odgovornosti financijskog sustava, Rezolucija o obrazovnom sustavu i tržištu rada, Rezolucija o stanju i perspektivama javnog sektora i Rezolucija o jačanju sindikalnog pokreta u Hrvatskoj.
Tijekom Sabora provedeno je i tajno izjašnjavanje sudionika u vezi daljnjih sindikalnih aktivnosti.

 

Koordinator sindikalnih središnjica, predsjednik HUS-a, Ozren Matijašević, na samom se početku, u svom uvodnom govoru, pohvalio s "prolaznim vremenom" prikupljanja potpisa nakon samo 5 dana , a koji iznosi čak 62 posto (prikupljenih potrebnih potpisa). Prikupljanje potpisa poprima razmjere plebiscita zbog sveopćeg nezadovoljstva građana RH stanjem u zemlji i vladinom politikom. "Podrška građana ukazuje na težinu krize u kojoj se nalazimo", rekao je Matijašević. Pozdravio je predstavnike više od pola milijuna radnika RH i rekao kako njihov odaziv Drugom svesindikalnom saboru ulijeva povjerenje i nadu kako je moguće oduprijeti se i suprotstaviti jačemu kada su sindikati složni i solidarni. Pozvao je i predsjednika RH Ivu Josipovića da stavi svoj potpis na listu za referendum jer će na taj način ostvariti dio svojih predizbornih obećanja sadržanih u njegovom programu Nove pravednosti.

Mladen Novosel, v.d. predsjednika SSSH, istaknuo je harmoničnu suradnju pet sindikalnih središnjica i poručio vladajućima "Imat ćemo referendum, pa neka Vlada onda pokuša mimo volje građana promijeniti zakon". Istaknuo je kako više nema nikakvih pregovora oko izmjena i dopuna Zakona o radu.

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, osvrnuo se na optužbe pojedinih predstavnika vlasti kako sindikati prikupljaju potpise radi osobne promocije pojedinih sindikalnih čelnika i poručio im kako nisu sindikalni čelnici nositelji tih aktivnosti već svi oni građani koji stoje na suncu u redovima kako bi dali svoj potpis. "Svi ti građani svojim potpisima poručuju Vladi RH 'ne možete vladati nama, trebate nam služiti!' ", rekao je Sever i dodao kako svi oni svojim potpisom doprinose demokratskom razvoju ove zemlje.

Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata u svome je govoru inzistirao na jedinstvu privatnog i javnog sektora "jer jedine dvije suprotstavljene strane jesu ona svijeta rada i ona svijeta kapitala, a za radničko jedinstvo, nebitno o kojem sektoru je riječ, najzaslužniji je ministar financija Davor Šuker", istaknuo je Ribić.

Nakon pročitanih i usvojenih rezolucija uslijedila je rasprava sudionika, od kojih su mnogi održali dojmljive i dirljive govore. Između ostalih su govorili predsjednik Sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske Ivan Tomac, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek, predsjednik Sindikata umirovljenika Hrvatske Stjepan Krajačić koji je naglasio kako umirovljenici uvelike podržavaju prikupljanje potpisa za referendumsko izjašnjavanje o spornim izmjenama ZOR-a i prisutnima u dvorani poručio "mi smo vaša umirovljena budućnost".

 

Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske, rekao je kako mu je kao dugogodišnjem sindikalistu zaigralo srce kada je vidio dupkom punu kino dvoranu SC-a, a što mu je nametnulo zaključak kako naši građani ipak nisu baš potpuno apatični, samo je očito kako se mora nešto krupno dogoditi kako bismo se svi mobilizirali za zajednički cilj. Andrić je rekao kako ga sve to podsjeća na dane agresije '91. godine kada su svi dobrovoljno i kao jedan išli braniti Hrvatsku. "I ovo sada je također agresija", rekao je Andrić, "agresija na radno zakonodavstvo, na radna prava". Osudio je medijske istupe bivšeg sindikalnog kolege, a sada HDZ-ovog "velikog stručnjaka za radno pravo" Borisa Kunsta u kojima on tvrdi kako predložene izmjene Zakona o radu ne dovode u pitanje opstojnost kolektivnih ugovora i demantirao ga činjenicom kako su, kao rezultat te vladine namjere, u nekim hotelskim kućama kolektivni ugovori već otkazani, dok se u drugima ubrzano izrađuju pravilnici o radu. "Mnogi vlasnici hotela u Hrvatskoj su stranci i svi će oni dobit koju će ostvariti umanjivanjem prava radnika odnijeti van, u svoje zemlje, umjesto da je uplate u državni proračun RH", rekao je Andrić. Osudio je i bivšeg čelnika Hrvatske udruge poslodavaca, a sadašnjeg ministra gospodarstva Đuru Popijača, koji je, samo zbog toga što je predsjednik SDP-a (i to nakon 5 dana!!!) Zoran Milanović dao svoj potpis za referendum, izjavio kako je cijela aktivnost oko prikupljanja potpisa ispolitizirana. "Među sindikatima su nužni integracijski procesi i mi moramo zaoštriti naše aktivnosti u tom smjeru", rekao je Andrić i dodao kako bi mu bilo puno draže da umjesto petero sindikalnih čelnika za stolom iza sebe vidi samo njih dvojicu".

Na kraju je usvojena i zajednička Izjava kojom su se petorica sindikalnih čelnika obvezala kako će, poštujući odrednice usvojenih rezolucija, te promičući interese članstva sindikata i radnika uopće, nastupati i djelovati zajednički i dogovorno u duhu radničke solidarnosti i uzajamnog uvažavanja.

 

 

REZOLUCIJA

Drugoga svesindikalnog sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanog u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine

O DRUŠTVENOJ I GOSPODARSKOJ ODGOVORNOSTI VLASTI

CIJENEĆI trenutnu situaciju u domaćem gospodarstvu prvenstveno kao rezultat dugo nazočnih strukturnih nedostataka  zbog pomanjkanja odlučnosti nositelja političke vlasti, čije je današnje razmjere globalna financijaka kriza potencirala otežanim uvjetima kreditiranja deficita državne blagajne,

OSUĐUJUĆI manjak principijelnosti prisutan na svim razinama društva, uzrokovan pomanjkanjem povjerenja u državne institucije i vlast koja  partikularne interese često pretpostavlja općima, urušava vrijednosni sustav i ostvarenje civilizacijskih tekovina modernog društva,

ISTIČUĆI odgovornost svih društvenih čimbenika za kreiranje društvenih odnosa u kojima će se formirati nadolazeće generacije,

mi, sudionici Drugoga svesindikalnog sabora

INZISTIRAMO na jasnom  utvrđivanju i sankcioniranju odgovornosti nositelja državne vlasti u provođenju usvojenih strategija i programa, kao i poštivanju pozitivnih propisa Republike Hrvatske koji se moraju primjenjivati na svakoga jednako,

ISTIČEMO potrebu postizanja društvenog konsenzusa o ciljevima za čije su postizanje potrebna odricanja pojedinih društvenih skupina, kako mogućim promjenama nositelja vlasti realizacija prioritetnih strateških ciljeva društva ne bi bila ugrožena,

APELIRAMO na jasno opredjeljenje vlasti ka uređenju institucionalnog okvira u kojem će ekonomski potencijal društva biti značajnije okrenut stvaranju novih vrijednosti,

ODBACUJEMO lažne i manipulativne interpretacije nastanka i razvoja gospodarske krize koje uzroke nastanka i odricanja u cilju izlaska iz krize nalaze u radničkim plaćama i materijalnim pravima, želeći (ponovo) umanjiti materijalna prava onih koji žive od svoga rada i vratiti nas, kao društvo, u vremena izravnog diktata kapitala, čije je divljanje upravo i dovelo do najveće svjetske krize u posljednjih 80-tak godina.   

 REZOLUCIJA

Drugoga svesindikalnog sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanog u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine

O DRUŠTVENOJ ODGOVORNOSTI FINANCIJSKOG SUSTAVA
I PRAVEDNIJEM POREZNOM SUSTAVU

SAGLEDAVAJUĆI uzroke i posljedice aktualnih globalnih gospodarskih i financijskih kretanja iz pozicije radništva i rada,

POZIVAJUĆI se na ustavna načela jednakosti i pravednosti poreznog sustava i koncept sudjelovanja svih u podmirenju javnih troškova sukladno svojim gospodarskim mogućnostima,

PROMIČUĆI model društveno odgovornog poslovanja kao nužan preduvjet stabilnosti društvenog i gospodarskog sustava,

mi, sudionici Drugoga svesindikalnog sabora

OSUĐUJEMO blagonaklonost vlasti prema devijacijama spekulativnog kapitala i pomanjkanje odlučne reakcije u utvrđivanju odgovornosti za provođenje poslovnih politika s prisutnom tendencijom izigravanja povjerenja, prava i interesa pojedinca, društvenih skupina i društva u cjelini, 

ZAHTIJEVAMO jasan i odlučan zaokret u uređenju porezne politike, inzistirajući na potrebi oporezivanja kapitala i kapitalne dobiti te pravednijoj raspodjeli troška i pogodnosti korisnika usluga javnog sektora,

ODBACUJEMO sve prijedloge i inicijative u kojima Vlada kontinuiranom neodgovornošću u planiranju i realizaciji ravnoteže svojih prihoda i rashoda, a poradi ispravljanja svojih pogrešaka, ishitrenim intervencijama u oporezivanje plaća i mirovina unosi nesigurnost u kućne proračune hrvatskih građana,

POTIČEMO I PREDLAŽEMO uspostavljanje pravne infrastrukture i namjenskih proračunskih fondova s ciljem olakšavanja položaja građana koji trpe izravne posljedice nepovoljnih gospodarskih i financijskih kretanja za koja su najmanje odgovorni.

                                                                          REZOLUCIJA

Drugoga svesindikalnog sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanog u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine

O KOLEKTIVNIM UGOVORIMA

POLAZEĆI od ustavnog određenja Republike Hrvatske kao socijalne države i u Republici Hrvatskoj prihvaćenih temeljnih međunarodnih standarda slobode (sindikalnog) udruživanja i kolektivnog pregovaranja,

UVAŽAVAJUĆI dvojaku ulogu države koja u pojedinim slučajevima predstavlja i zakonodavca i stranku kolektivnog ugovora, odnosno poslodavca, a u drugima samo zakonodavca,

PROMIČUĆI temeljne zasade radnopravnog zakonodavstva koje propisivanjem zakonskih odredbi ističe i afirmira načelo slobode ugovaranja, dajući prednost odredbama ugovorenim među strankama kolektivnog ugovora, ukoliko nisu u suprotnosti s prisilnim propisima,

UKAZUJUĆI na potrebu jačanja odgovornosti socijalnih partnera u kolektivnim radnim odnosima, afirmacije pregovaranja u dobroj vjeri i postupanja sudionika kolektivnih odnosa s pažnjom primjerenoj odgovornosti za obveze koje se preuzimaju,

mi, sudionici Drugoga svesindikalnog sabora

IZRAŽAVAMO oštro protivljenje zakonodavnim intervencijama usmjerenima ka liberalizaciji otkazivanja kolektivnih ugovora, napose onih koji takvu mogućnost u vrijeme sklapanja nisu predvidjeli ni u svom sadržaju, ni kroz zakonodavni okvir koji je tada važio,

ODBACUJEMO zakonodavne intervencije u volju ugovornih stranaka s ciljem ograničavanja produžene primjene kolektivnim ugovorom ugovorenih odredbi kroz ugovore o radu radnika,

APELIRAMO na potrebu povećane socijalne i gospodarske odgovornosti države koja bi u onim odnosima u kojima ima ulogu poslodavca trebala nastupati prvenstveno kao poslodavac, izbjegavajući zakonodavne intervencije kojima mijenja pravni okvir i time otežava položaj druge pregovaračke strane,

ISKAZUJEMO jasno opredjeljenje i punu spremnost na promicanje kulture socijalnog dijaloga kroz kolektivno pregovaranje u dobroj vjeri i zaključivanje kolektivnih ugovora kojima odgovorni partneri preuzimaju punu odgovornost za ispunjavanje preuzetih obveza.

REZOLUCIJA

Drugoga svesindikalnog sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanog u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine

O OBRAZOVNOM SUSTAVU I TRŽIŠTU RADA

POLAZEĆI od Ustavom zajamčenih prava građana na obvezno i besplatno osnovno školovanje, te srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje sukladno sposobnosti pojedinca, i obveze države da na što kvalitetniji način što većem broju građana omogući ostvarivanje tih prava,

UVAŽAVAJUĆI  potrebu za fleksibilnim obrazovnim sustavom koji će odgovoriti brzim promjenama na tržištu rada, podložnom sve dinamičnijim promjenama uvjetovanim globalnim gospodarskim kretanjima,

IMAJUĆI U VIDU značajne koncepcijske promjene sustava obrazovanja i tržišta rada koje su pratile promjenu političkog sustava i privredne orjentacije u nedavnoj prošlosti, kao i potrebu što skorijeg definiranja prioriteta i smjernica za budući razvoj i pozicioniranje hrvatskog gospodarstva unutar regionalnog i globalnog tržišta,

mi, sudionici Drugoga svesindikalnog sabora

ZAHTIJEVAMO od državne vlasti značajan iskorak u pružanju potpore nositeljima funkcije obrazovanja i službi zapošljavanja, uz uključenje predstavnika socijalnih partnera, kako bi se mjere aktivne politike zapošljavanja mogle bolje ciljati i rezultirati  boljim rezultatima,

PODRŽAVAMO uspostavljanje socijalno osjetljivih modela obrazovanja, ukidanje beneficija i povlastica neovisnih o materijalnim mogućnostima njihovih korisnika, kao i dodatno olakšavanje financijskog tereta obrazovanja socijalno ugroženim građanima, nezaposlenima i studentima,

INZISTIRAMO na dodatnoj decentralizaciji visokog školstva na način da se pri alokaciji visokoškolskih ustanova, polazeći od komparativnih prednosti pojedinih hrvatskih regija, posebna skrb posveti ostvarenju interesa demografske i migracijske politike, kao i potrebe za regionalnim razvojem,

ZAHTIJEVAMO od poslodavaca da znatno više ulažu u obrazovanje uz rad svojih radnika, a od državnih vlasti da različitim sustavima poreznih i drugih olakšica i poticaja poslodavcima i građanima aktivno potiču sustav cjeloživotnog učenja,

ZAHTIJEVAMO povećanje upisnih kvota na fakultete, kako bi se popravila obrazovna struktura stanovništva i zaposlenih što će pridonijeti konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, te bolju dostupnost visokoškolskog obrazovanja besplatnim studiranjem i višim studentskim standardom, kako bi se povećale šanse mladih za zapošljavanje.

REZOLUCIJA

Drugoga svesindikalnog sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanog u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine

 O RADNOSOCIJALNOM ZAKONODAVSTVU I SOCIJALNOJ POLITICI

SAGLEDAVAJUĆI ukupnost gospodarskih i socijalnih prilika i odnosa s pozicije radništva i rada,

PROMIČUĆI jednakost, socijalnu pravdu, vladavinu prava i poštivanje prava čovjeka kao ideje koje Republika Hrvatska naziva najvišim vrednotama ustavnog poretka,

POZIVAJUĆI se na Ustavom zajamčeno pravo svakog zaposlenog na zaradu kojom sebi i svojoj obitelji može osigurati slobodan i dostojan život i pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje,

U DUHU međugeneracijske solidarnosti i solidarnosti radnika sa svim društvenim skupinama ovisnim o mjerama socijalne politike državne vlasti,

mi, sudionici Drugoga svesindikalnog sabora

OŠTRO OSUĐUJEMO postupke poslodavaca koji breme krize i vlastitih pogrešnih poslovnih strategija, drastičnim umanjenjem plaća i materijalnih prava te daljnjom destabilizacijom radnih odnosa  putem masovnih otpuštanja i ugovaranja atipičnih modela rada, svaljuju na leđa radništva,

ODBACUJEMO inicijative poslodavaca koji trenutno nepovoljnim okolnostima argumentiraju svoje zahtjeve za fleksibilizacijom radnosocijalnog zakonodavstva, odnosno za smanjenjem radničkih prava,

INZISTIRAMO na reformi mirovinskog sustava na način da uvjeti umirovljenja i kriteriji izračuna iznosa mirovine kojom se jamči socijalna sigurnost i dostojanstveni život u starosti, budu transparentni, održivi i jednaki za svakog,

IZRAŽAVAMO SPREMNOST, OPREDJELJENJE za dogovorno uređenje radnosocijalne regulative promičući kulturu socijalnog dijaloga,

ZAHTIJEVAMO značajno institucionalno, formalno i sadržajno unapređenje socijalnog dijaloga kao i repozicioniranje Ureda za socijalno partnerstvo te bitne promjene načina rada i odlučivanja Gospodarsko-socijalnog vijeća.  

 REZOLUCIJA

Drugoga svesindikalnog sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanog u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine

O STANJU I PERSPEKTIVAMA JAVNOG SEKTORA U REPUBLICI HRVATSKOJ

  IMAJUĆI NA UMU da je  po Ustavu Republika Hrvatska jedinstvena  i nedjeljiva demokratska i socijalna država,

mi, sudionici Drugoga svesindikalnog sabora

UPOZORAVAMO kako je  široko dostupan i visoko kvalitetan javni sektor temeljni uvjet  osiguranja blagostanja kao i gospodarski razvoj zemlje jer je riječ o uslugama od općeg interesa

UOČAVAMO  opredjeljenje Vlade RH da djeluje na temeljima neoliberalnog koncepta u kojemu prednost daje svijetu kapitala  odnosno poslodavcima, a na štetu onih koji žive od svoga rada i  na štetu javnog sektora kao javnog servisa svih građana – time uskraćujući građanima pravo na socijalnu državu

UOČAVAMO  da se slabljenjem javnog sektora kao javnog servisa  građana napušta načelo solidarnosti, obezvrjeđuju se ljudski resursi što pridonosi odlasku kvalitetnih kadrova iz javnog sektora u privatni ali i izvan Hrvatske, te širom otvaraju vrata komercijalizaciji javnih usluga na štetu njihove dostupnosti i kvalitete

PODSJEĆAMO  na  Londonsku deklaraciju globalnih sindikata i PRIHVAĆAMO izjavu povodom Londonskog summita G20 u travnju 2009. godine, koja navodi da
– "U sklopu novog modela razvoja, vlade moraju dati veću važnost javnom sektoru – nacionalnom i komunalnom – kroz pružanje kvalitetnih osnovnih usluga … Kvalitetne javne usluge mogu dati vitalan doprinos socijalnoj koheziji i jednakosti; one uz efikasnu i etičnu provedbu zakona i regulatornog okvira, čine temelje zdravog demokratskog društva" (MMF, Fiskalna politika za krizu, 29.12.2008.)

KONSTATIRAMO da politika koja je u Hrvatskoj prevladala ugrožava razinu stečenih prava svih građana, urušava kulturološko, sociološko  i demokratsko civilizacijsko dostignuće hrvatskog društva

ZAKLJUČUJEMO da su sudionici ovoga Sabora, koristeći sva legalna i legitimna sredstva,  spremni sačuvati javni sektor kao javni servis za potrebe svih građana i radnika svih djelatnosti, te promicati njegov napredak s ciljem podizanja kvalitete i dostupnosti usluga građanima.

REZOLUCIJA

Drugoga svesindikalnog sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanog u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine

O JAČANJU SINDIKALNOG POKRETA U HRVATSKOJ

POZIVAJUĆI se na Ustavom zajamčeno pravo svakog radnika na sindikalno udruživanje radi promicanja  jednakost, solidarnost i prava i interese radnika.

SAGLEDAVAJUĆI ukupnost sindikalnog i radničkog pokreta u Hrvatskoj.
 
SVJESNI  da međusobnom konkurencijom i daljnjim usitnjavanjem sindikata slabimo poziciju radnika u pregovorima i dijalogu s poslodavcima i Vladom.
 
SUOČENI S LIBERALNIM KAPITALIZMOM u Hrvatskoj stavlja pred radničke udruge sve složenije zahtjeve.

PODSJEĆAMO da samo udruženi možemo utjecati na zakonska rješenja koja će odražavati pravednu ravnotežu rada i kapitala kroz pravednije zakone kojima se uređuje položaj i prava radnika u zakonima

UJEDINJENI možemo utjecati na socijalni dijalog i reguliranje prava i interesa radnika kroz kolektivne ugovore.
 
JAKI i stručno ekipirani sindikati u mogućnosti su razumjeti procese u društvu, artikulirati stavove i zahtjeve radnika u odnosu na poslodavce i Vladu.
 
SOCIJALNI DIJALOG I TRIPARTITNE  odnose učiniti sadržajnijim i društveno odgovornijim.
 
mi, sudionici Drugoga svesindikalnog sabora
 
ZALAŽEMO SE za jačanje sindikalnog i radničkog pokreta kroz jačanje suradnje i udruživanja sindikalnih udruga

IZRAŽAVAMO SPREMNOST, OPREDJELJENJE za dogovorno uređenje odnosa između sindikalnih udruga radi jačanja radničke strane u odnosu na poslodavce i Vladu.
 
ZAHTIJEVAMO  institucionalno, formalno i sadržajno unapređenje odnosa između sindikalnih udruga s ciljem jačanja suradnje i dijaloga u formuliranju, postavljanju zahtjeva  i efikasnom ostvarivanju postavljenih zahtjeva u ime radnika.

 

Na drugom svesindikalnom sabora hrvatskih sindikalnih središnjica: Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Matice hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Udruge radničkih sindikata Hrvatske kao i njihovih udruženih sindikata, održanom u Zagrebu, 14. lipnja 2010. godine, mi, predsjednici hrvatskih sindikalnih središnjica, donosimo

IZJAVU

Obvezujemo se da ćemo, poštujući odrednice usvojenih rezolucija, promičući interese članstva sindikata i radnika uopće, nastupati i djelovati zajednički i dogovorno u duhu radničke solidarnosti i uzajamnog uvažavanja.

 

Podijeli na Facebooku