Na ovogodišnjim Danima hrvatskog turizma čak troje članova Sindikata turizma i usluga Hrvatske dobila su vrijedna priznanja za svoj rad u djelatnosti turizma, odnosno ugostiteljstva. Jedna od njih je gospođa Janja Matahlija, zaposlena u rapskom Imperialu, odnosno u autokampu San Marino u Loparu koja je proglašena najboljom radnicom hotelskog domaćinstva u Hrvatskoj. Druga je  gospođa Marija Sekulić, zaposlena na recepciji Hotela Plitvice u sastavu JUNP Plitvička Jezera koja je proglašena najboljom recepcionarkom u Hrvatskoj. Treće priznanje dospjelo je u ruke gospodinu Željku Jarku koji je proglašen najboljim konobarom, a zaposlen je u dubrovačkom Hotelu Excelsior. Tim povodom porazgovarali smo s dobitnicima ovih vrijednih priznanja, posebno ponosni što je riječ o našim dugogodišnjim članovima.

Janja: U prvim trenucima sam bila iznenađena jer se nisam nadala takvom priznanju. Puno mojih kolega mi je čestitalo, a najviše su me obradovale čestitke mojih sadašnjih i bivših sezonskih radnica. Čestitali su mi, naravno, i šefovi. Naravno, sretna sam i zadovoljna zbog ovakvog postignuća. Za priznanje me predložio direktor auto-kampa San Marino u kojemu radim.
Vjerujem kako je za ovo priznanje najzaslužnija činjenica što sam u turizmu više od trideset godina.                                            Na Rab sam došla još davne 1975. godine iz Županje, kao sezonska radnica i do danas sam ostala  raditi u rapskom Imperialu. Kroz cijeli taj radni vijek nastojala sam obaviti sve svoje radne zadatke na najbolji mogući način. Ovaj posao radim od 1981. godine, odnosno pune 32 godine od ukupno 35 godina radnog staža. Članica sam Sindikata od samog početka, odnosno od 1990. godine jer smatram da je u sindikatu radnik  bolje zaštićen, a time se gradi i bolji odnos s upravom. „Najsretnija sam kad je sve kako treba i to u vrhuncu sezone, a to znači da su svi gosti zadovoljni pruženom uslugom, obraćaju nam se s povjerenjem te nam se i dogodine vrate“, kaže Janja.

Marija: Ovo me priznanje jako obradovalo jer je došlo od struke. Dijelim ga sa svim svojim kolegama i suradnicima jer je svatko od njih ugradio dio sebe u  njega. Mislim da je  to priznanje i hotelu u kojemu  radim kao i tvrtci u kojoj sam provela cijeli svoj radni vijek,  osim za vrijeme Domovinskog rata kada sam, uslijed nastalih okolnosti, morala otići s Plitvica. No i tada sam ostala vezana za recepciju jer sam se zaposlila u Zagrebu  u hotelu Esplanade.
U JUNP Plitvička jezera  došla sam davne 1967. godine kao učenica koja je dobila stipendiju  za školovanje. Tvrtka me stipendirala svih šest godina moga školovanja, a ja sam joj to nastojala vratiti kroz predani rad. Odmah po završetku školovanja počela sam raditi na recepciji,  što kao recepcionarka , što kao šefica recepcije. Svoj sam posao jako voljela i predano ga radila više od 40 godina. Po završetku rata, 1995. godine,  među prvima sam se vratila na Plitvice kako bih pomogla u obnovi i uspostavi tvrtke premda sam imala stalno zaposlenje  u hotelu Esplanade. Htjela sam se još jednom odužiti tvrtci koja je meni puno dala. Rad u turizmu i na recepciji je zahtjevan i traži puno odricanja, ali istovremeno puno i daje. Kroz svoj dugi radni vijek  upoznala sam mnoge ljude i stekla velika iskustva . Dočekivala sam mnoge visoke delegacije kao i slavne i poznate ličnosti.
Kroz rad sam uvijek  znala svoje obaveze, ali pritom nisam zaboravljala i svoja prava kao ni prava meni podređenih te sam se uključila u sindikat. Sindikat nikad nisam  doživljavala kao  organizaciju koja samo štiti prava zaposlenika nego mnogo šire, te stoga svim svojim kolegama preporučam da se učlane u sindikat jer je to organizacija kojoj  mi radnici pripadamo!

Željko:  Za ovo priznanje predložio me hotel u dogovoru s mojim kolegama. Priznanje me iznenadilo i osjećam se doista počašćeno. Ponosan sam što sam ga dobio baš u godini kad je grad Dubrovnik apsolutni šampion, ali i hotel Excelsior kao najbolji hotel s 5 zvjezdica, te hotel godine. Moram napomenuti kako je ovo priznanje svih radnika hotela, jer bez timskoga rada nema ni uspjeha.  Moji šefovi i kolege također su ponosni i sretni zbog svih dobivenih priznanja pa tako i zbog mojega. Ovo im je samo poticaj da i dalje ulažu u ljude kao što su i do sada jer ljudi su ključ svega.
Inače, u Excelsioru radim neprekidno već 25 godina. U mom poslu najljepše je to što se svakodnevno susrećem s mnogo različitih ljudi. Mi smo tu zbog naših gostiju i svima nam je najdraže kad je gost zadovoljan i kad se vraća iz godine u godinu, to nam je najveće priznanje. Treba voljeti ljude, poštovati različitosti i znati da su gosti uvijek u pravu, te nikad ne pokazati da je išta teško napraviti. Svi imamo lakše i teže dane, ali čovjek treba zaboraviti sve eventualne poteškoće i ostaviti ih postrani  kada dođe na posao. Kada je riječ o sindikatu, mišljenja sam kako bi svi radnici trebali biti članovi sindikata jer sindikat i postoji zbog radnika. Ja sam član Sindikata od samih početaka mog rada u hotelu.

Nitko od troje naših sugovornika nije nam odgovorio na pitanje što im se u njihovom poslu najmanje sviđa. Možda baš u tome možemo pronaći razlog zašto su ova vrijedna priznanja dodijeljena upravo njima. A mi im još jednom čestitamo od srca!