U portugalskom ljetovalištu Costa De Caprica sredinom ožujka u organizaciji EFFAT-a i ETUI-a održavala se radionica o prekarnom radu, na kojoj je uz sindikate iz dvadeset dvije zemlje Europske Unije sudjelovao i Sindikat turizma i usluga Hrvatske, odnosno njegova predstavnica – pravna savjetnica i tajnica Sindikata Duška Lončar.
Samoj je radionici prethodio upitnik o prekarnom radu poslan na adrese EFFAT-ovih članica u dvadeset sedam zemalja EU, te Tursku, Makedoniju i Hrvatsku. Na osnovu popunjenih upitnika, odnosno kvalitetnih mjera i mogućnosti kojima se pojedini sindikati bore protiv prekarnog rada, odabrano je njih dvadeset dvoje za sudjelovanje na portugalskoj radionici.
Prekarni rad relativno je nov pojam na tržištu rada. Njime se označavaju svi oblici rada koji za sobom povlače nesigurnost, svojevrsnu diskriminaciju, umanjena radna prava, a mogu se bitno razlikovati od sektora do sektora. U turizmu i ugostiteljstvu najčešći oblici prekarnog rada jesu radni odnos zasnovan na ugovoru o radu na određeno vrijeme, sezonski rad, rad preko agencija za privremeno i povremeno zapošljavanje. Nerijetko radnici zaposleni kroz jednu od navedenih mogućnosti nisu u istom, ravnopravnom položaju s ostalim radnicima koji rade kod nekog poslodavca.
Tema radionice bila je kako ublažiti učinke prekarnog rada kroz kolektivne ugovore. Rješenja do kojih se došlo kroz niz radionica sublimirana su u preporuke i prijedloge za kolektivne pregovore kako one na EU razini, tako i nacionalne, ali i one na razini pojedinih tvrtki.
Glavni zaključci radionica:
1. Svi radnici moraju imati jednaku plaću, bez obzira na vrstu ugovora o radu koji imaju
2. Potrebna je specifična zaštita posebnih kategorija radnika (primjerice mladih i migranata)
3. Zabrana diskriminacije -pristup edukaciji i svim ostalim informacijama mora biti omogućen svima
4. Zabrana ugovaranja bez jasne naznake radnoga vremena
5. Primjerena plaća
6. Ako postoje "rupe u zakonima" one se moraju "zakrpati" kvalitetnim kolektivnim ugovorima
7. Agencije za privremeno i povremeno zapošljavanje moraju biti kontrolirane (po mogućnosti od strane tijela kojega čine predstavnici sindikata i poslodavaca)
8. Kolektivnim ugovorima ugovoriti minimalnu plaću za svaku granu (u EU ona iznosi oko 60 posto od prosječno isplaćene plaće u sektoru).
Vrlo uspješna bila je prezentacija STUH-a, odnosno tajnice Sindikata Duške Lončar, koja je, kao dobar primjer iz prakse, navela primjer Rivere Poreč d.d. – tvrtke u kojoj je istinski zaživio institut stalnog sezonca – plaćeni su im doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje tijekom cijele godine, a pri stalnom zapošljavanju imaju prednost u odnosu na ostale radnike. Zakonsko rješenje stalnog sezonca, rješenja iz Kolektivnih ugovora, kao i njihova dobra primjena u praksi iz primjera Riviere d.d. poslužit će kao preporuka za uključivanje takvoga rješenja u EU zakonodavstvo.
Opći zaključak radionice jest da se što više treba stimulirati zapošljavanje stalnih radnika kroz poreze i doprinose.